AKTUELNO

Radoslav Tadić/ CIRKULAkCIJA/ Izložba u okviru doktorskog umjetničkog projekta “Tok boje”/ Galerija FLU i Galerija Izlozi/ Beograd

 

 

 

IDEJA
Ideje se pojavljuju spontano, a podstaknute su bojama koje vidim. Iako važe univerzalna značenja i zračenja boje, postoje individualne nijanse kojima je obojena percepcija pojedinca. Čovjekov subjektivan osjećaj boje, njena pokretačka energija, ekspresionistička sloboda nemirne gestualnosti i slikarska materija su pojave koje me provociraju.
Put boje od prvog zraka do znaka čuvstvene komunikacije me pobuđuje na postavljanje pitanja i traganje za odgovorom.
BOJA
Sve počinjem sa idejom i željom. Ruke i glava, cjelokupna moja anatomija učestvuju u kreativnom činu, a umjetničko istraživanje se odvija metodom ushićenosti. U radu se predajem registraciji unutrašnjih pulsacija, zaustavljam se na granici misli i čina, gdje se istovremeno prepliću planiranje i kreativna ležernost koji produbljuju bezgraničnu avanturu.
Slikarski materijali, sa svim svojim otporima, razvijaju naglašeno taktilan odnos. Najčešće koristim ulje zato što je ono u svoj svojoj blistavosti najbliže organskom, promjenljivom i živom. Uljana boja nije samo pratilja forme i njena ispomoć da bi postigla svoju punoću, ona sama po sebi postaje najviša stvarnost. Boja cirkuliše po površini odabrane podloge dajući joj novo značenje. Zračenje boje širi se preko granice oblika neobuzdano i lako.
Stil mog rada na prvi pogled mogao bi biti kategorisan kao neprecizan, ali pomoću tog nedefinisanog gesta na rubu nesvjesnog kontorlišem brzinu, veličinu i smijer poteza, žitkost boje i sredstva sa kojima je nanosim. Energija onog što me podstiče na djelovanje, diktira punoću ekspresivnih mogućnosti.
REFLEKSIJA
Kad se upitam otkud tolika želja za akcijom, brzinom, gestom, munjevitim ispoljavanjem ideje, dođem do zaključka da ogroman užitak koji pronalazim u radu, vlastiti temperament, opšta destabilizovana pojava stvari i hektika sadašnjice proizvode takve vibracije. Rastrzana, uznemirena, haotična stvarnost i dramatičnost proživljenog sigurno nalaze odjek u mom radu koji se temelji na živoj slikarskoj aktivnosti, na mrljama i prskotinama, na intuitivnim i impulsivnim pokretima cijelog tijela koje ispušta, prosipa ili ispaljuje materiju.
STIL
Nemiran istraživački duh podstiče mi žudnju za potpunom slobodom u radu, zato se ne ograničavam samo na predmetni svijet. Avanturizam i rekonstrukcija kao načini rada koji se zasnivaju na stalnoj promjeni, dovode me do apstraktnog izraza. Takav izraz bi se mogao dopuniti pojmovima intuitivno, transcendentalno i energetsko. Poštovanje forme pojavnog svijeta ponekad može nametnuti stege koje ne želim, a izbjegavajući okvire figurativnog, otvaram sebi  širi prostor za razmišljanje i djelovanje. U tolikom prostranstvu čovjek se lako gubi ili uzdiže, a meni je taj izazov posljednjih godina blizak i zanimljiv.
KOMUNIKACIJA
Slojevi razmišljanja i emocija talože se na platnu i u materijalu. Taloženja grade bogatu slikarsku fakturu koja može pojačati zračenje boje i snagu izraza rada. Tako stvorene mase, dovode me do želje da komuniciram na nivoima taktilnog i prostornog. Vremenom mi taloženja slojeva i masa postaju nedovoljna pa doslovno izlazim u prostor praveći objekte od pribora (rukavice, maske, papir, krpe, kante i daske)  koji koristim u izradi slika. Time ostvarujem želju da pomoću objekata koje dodajem slikama, dodatno naglasim dijalog rada i izlagačkog prostora. Tok u kome nastaju moje slike nije sveden na produkovanje završenog djela, već je sastavni dio iskustva koje je krucijalno u razumijevanju mog rada. Zato materijale koje koristim u radu unosim u izlagački prostor i tako pravim sponu između individualnog procesa koji se odvija u umjetnikovom ateljeu i javnosti koja posmatra  instalacije.
Težnja za većom komunikacijom slikarskih komada sa prostorom u kojem se nalaze uzrokuje stvaranje poliptiha koji se mogu raspoređivati svaki put drugačije. Modularnost mi daje još jedan vid kreativnosti koja se može ispoljiti na licu mjesta, u galeriji. Organizovanje velikih radova u poliptihe je pragmatično, a savremeno doba  insistira na pragmatičnosti više nego ijedno pređašnje. U vremenu stalnih migracija, sklapanje-rasklapanje je neophodno.
ZNAK
Naslovljavanje radova je dodatni oblik kreacije i zabave. Nekad imam naslov na samom početku, u nekim slučajevima se transformiše u procesu stvaranja, a nerijetko po završetku rada dobijem ono za čim tragam. Naslovom dodatno naglašavam značenjski sloj rada, izražavam suštinu, dajem posmatraču smjernice i signale u početnom  tumačenju.
CIRKULAKCIJA
Posmatrajući materijalizovano, uviđam da imam potrebu izbjegavanja centra rada na kojem bi se oko moglo odmoriti. Tako vjerovatno nagonski ispoljavam konstantno prirodno cirkulisanje koje bije na svakom koraku, svuda oko nas i u svima nama. Radeći decentralizovano sugerišem univerzalnu dimenziju kretanja kao suštinsku pojavu koja me odavno mami.
U  sveopštoj razmjeni materije i energije način mog rada oscilira između suprotnih značenja: ličnog i društvenog; svijetlog i tamnog; toplog i hladnog; glatkog i hrapavog; gustog i rijetkog; punog i praznog; svjesnog i nesvjesnog. U oscilacijama između različitih principa, kroz vizuelne tragove koje ostavljam, nastojim artikulisati suštinu koju pronalazim u vremenu, u prostoru i u boji. Kretanje od jedne do druge krajnosti u procesu mog rada bi se moglo podudariti sa misaonim tokom koji se obrazuje u percepciji posmatrača dok čita ono što mu nudim.
https://flu.bg.ac.rs/2018/05/cirkulakcija/
https://gallery-shots.blogspot.com/2018/06/radoslav-tadic-cirkulacija-galerija-flu.html

PREDAVANJE / AUBL ZGRADA REKTORATA UČIONICA 7 / 12:00/ IZLOŽBA RADOVA IZ SERIJE TAMNA ZVEZDA / Simonida Rajčević / NS RS / 15.05. – 15.06.2018.

 

Profesorica i umjetnica dr Simonida Rajčević (FLU BG)  će održati predavanje o ličnoj umjetničkoj praksi u prostorijama Akademije umjetnosti BL (učionica br. 7 suteren) 15.05.2018. u 12:00.

(za pojedinačne konsultacije se obratiti profesoricama nakon predavanja)
SIMONIDA RAJČEVIĆ
Rodjena je u Beogradu 2. aprila 1974. godine. Diplomirala 1997., 1999. godine magistrirala, a 2015. Je doktorirala na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Dobila je DAAD stipendiju za prvu godinu postdiplomskih studija u Berlinu. Clan je ULUS-a od 1998. godine. Od 2000. godine radi na Fakultetu Likovnih Umetnosti u Beogradu, trenutno u zvanju vanrednog profesora. Od 2008 do 2010 godine radi kao docent na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu. Izlagala je na više samostalnih (Beograd, Erfurt, Knjaževac, Frankfurt…) i grupnih izložbi (Offenbach, Aberdeen, Budimpešta, Frankfurt, Beograd, Pančevo, Kruševac…) u zemlji i inostranstvu.
/ http://www.simonidasimonida.com /

 

 

SAMOSTALNA IZLOŽBA – MINIJATURE (GRAFIKE I KOLAŽI) / Jelena Ružojčić / Dječje pozorište BL / otvaranje u 19:00

17.05.-17.06.2018.

Jelena Ružojčić, rođena 1988. godine u Doboju.
Diplomirala 2017. na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci, smjer Grafika u klasi profesora Nenada Zeljića.
Samostalno izlaže od 2015. godine.
Učestvovala na više kolektivnih izložbi u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Poljskoj, Kini, Japanu.
Nagrađivana za svoj rad.